NEW LEADERS

Šta nas video igre uče o liderstvu, a da toga nismo ni svesni?


AI asistenti koji ti pomažu u svakodnevnom životu, velike korporacije koje nije briga za njihove proizvode niti iskustvo korisnika već isključivo profit, ti isti asistenti koji se okreću protiv čovečanstva i stvaraju samo veće nerede i na kraju upravo dobiju svoju Francusku revoluciju i odapru se pritisku samih ljudi koji su ih stvorili, maltretirali i iskorišćavali…

Jeste da je malo fiktivno, ali barem prva polovina zvuči dosta poznata našem trenutnom stanju, zar ne?

Ako me iko poznaje uživo, zna da pored fakulteta, posla i volontiranja sam uvek volela da sednem i odigram neku dobru video igricu. Međutim, koliko god volela takmičarske igre, uvek mi je najdraže kada mogu potpuno da se izgubim u dobroj priči. Kada me igra natera da razmišljam o njenoj poruci, likovima i onome što su njeni kreatori želeli da prenesu kroz ovaj kreativni medij. Iako sam tokom svoje gejmerske karijere, ako to uopšte mogu tako da nazovem, imala iskustvo da prođem kroz različite svetove, potpune fikcije, vilenjaka, magije i slično, uvek su mi u sećanju ostajale upravo te priče koje su toliko blizu da se postanu naša stvarnost da te potpuno bace u razmišljanje da li je moguće da u jednom momentu zapravo dođe do toga.

U sve to ubaci dobar gameplay, sjajnu priču i mogućnost da i najmanja odluka i otkriće potpuno preokrene čitavu priču and im all in.

Ako ste ikada igrali Detroit:Become Human, znate tačno o čemu vam pričam.

Za ljude kojima treba osvežavanje, ili se pak nikad nisu upustili u ovu igru (što inače preporučujem nenormalno), za ovaj blog fokusirala bih se na specifično jednog od 3 lika kroz čije oči preživljavate ove događaje a to je Markus.

Markusova priča počinje kao bilo kog AI robot asistenta, brine o starijem čoveku, donosi mu hranu i osveženje, planira raspored, pomaže mu prilikom kretanja po gradu, i u samom početku možemo već osetiti neku dozu ljudstva u Markusu, iako nam je već dato u znanju da je on „samo robot“.

Međutim, kroz splet različitih okolnosti (koje neću mnogo da spojlujem jer kažem vam, stvarno preporučujem da sami prođete ovo iskustvo, čak iako niste nešto spretni za gaming), Markus se nađe u situaciji gde mora da probije svoj protokol i da uradi nešto što mu nije „u kodu“. Postepeno kreće da preuzima ulogu vođe pokreta za prava androida, a mi koji igramo kao on se suočavamo sa pitanjima koja nam nisu toliko strana iz stvarnog života:

  • Kako dobiti poverenje drugih?
  • Kako doneti ispravnu odluku kada ni jedna opcija nije idealna?
  • Da li je važnije ostvariti cilj ili način na koji do njega dolazimo?

Ali možda najzanimljiviji deo igranja ovakve video igrice jeste taj deo u kojem upravo mi imamo kontrolu. Mi biramo kojim putem ćemo krenuti. Igra nam ni u jednom trenutku ne govori kakav to Markus treba da bude. Tu odluku prepušta nama. Da li ćemo se za svoja prava boriti mirnim putem ili ćemo na nasilje odgovoriti nasiljem? Da li ćemo rizikovati živote onih koji nam veruju zarad višeg cilja? I gde je granica između borbe za ono što smatramo ispravnim i ugrožavanje drugih zbog sopstvenih stavova? I tu dolazimo baš do onoga što video-igre čini savršenim medijem za ovakvu priču, a to je što upravo mi biramo kako će se ta priča završiti.

Biti lider ne znači uvek imati pravi odgovor. Nekada znači imati hrabrosti da doneseš odluku i preuzmeš odgovornost za njene posledice.

Markus nije mogao da zna kako će se njegova borba završiti, koliko će žrtava zahtevati i da li će njegove odluke uopšte dovesti do promena kojima se nadao. Baš kao što ni mi, kada donosimo važne odluke u stvarnom životu, ne možemo unapred da znamo sve njihove posledice.

Nažalost, stvarni život nam ne da mogućnost da jednostavno učitamo poslednji save kada shvatimo da smo doneli pogrešnu odluku. Nema vraćanje na prethodni dijalog, nema biranja druge opcije samo da bi shvatili da li smo možda ipak doneli pogrešnu odluku.

Ali možda upravo zato ovakve igre imaju toliku vrednost. Daju nam prostor da eksperimentišemo, grešimo i sagledamo situacije iz perspektive nekoga ko snosi odgovornost ne samo za sebe već i za ljude oko njega.

Naravno, ne tvrdim da će nas nekoliko sati ispred ekrana automatski pretvoriti u sjajne lidere. Ali ako nas neka igra natera da preispitamo svoje odluke, razmislimo o tuđim perspektivama ili shvatimo koliko je teško ostati dosledan svojim vrednostima, zar nismo već napravili prvi korak?

Autor: AIESEC u Srbiji

18. oktobar 2026.

Pročitaj i ovo

Koliko sveta stane u naš krug?
NEW LEADERS

Koliko sveta stane u naš krug?

Kada je poslednji put razgovor sa nekim iz potpuno drugačijeg sveta promenio način na koji gledate na stvari? Inicijativa „Student u svakom selu“ podsetila nas je da se prava promena često ne dešava na velikim binama, već u običnom razgovoru sa nekim koga ranije nismo poznavali. U ovom tekstu govorimo o slušanju, hrabrosti da izađemo iz svog kruga i o tome zašto upravo tu počinje liderstvo.

12. oktobar 2026.SAZNAJ VIŠE
Produktivno iskoristi leto i nauči AI besplatno!
NEW LEADERS

Produktivno iskoristi leto i nauči AI besplatno!

Leto je idealno vreme da naučiš nešto što ti stvarno može koristiti, bez pritiska rokova i predavanja. Ako si ikad pomislio/la da bi trebalo bolje da razumeš kako AI alati rade, ovo je prilika da to i uradiš, potpuno besplatno.

14. avgust 2026.SAZNAJ VIŠE
Učestvuj u GIVEAWAY-u i osvoji iPad ovog leta!
AIESEC ČLANSTVO

Učestvuj u GIVEAWAY-u i osvoji iPad ovog leta!

Leto je idealno vreme za nove izazove, a mi smo odlučili da ga učinimo još uzbudljivijim. U saradnji sa iSTYLE-om pripremili smo giveaway kroz koji možda baš ti možeš da osvojiš potpuno nov iPad.

18. avgust 2026.SAZNAJ VIŠE